POTRES – kako biti podrška sebi i svom djetetu?
POTRES – kako biti podrška sebi i svom djetetu?
Ovdje čitajte:
- Što možete učiniti za sebe?
- Psihološka prva pomoć i samopomoć
- Kako se nositi s teškim emocijama?
- Koga kontaktirati za psihološku pomoć?
- Biti roditelj u vrijeme potresa
- Što možete učiniti za svoje dijete?
- Kako razgovarati s djecom o potresu?
- Kako biti podrška djeci nakon traumatskih događaja?
ŠTO MOŽETE UČINITI ZA SEBE?
U ovakvim stresnim situacijama važno je brinuti o vlastitom psihičkom zdravlju. Pokušajte se umiriti disanjem:
- Dišite nekoliko puta samo u trbuh, tako da čim manje dišete u grudni koš. Možete zamisliti da vam je oko trbuha i donjeg dijela leđa omotana čvrsta folija koju želite disanjem proširiti – samo pazite da dah ne ide u gornji dio grudi. Izdah neka bude spor i dugačak (dvostruko duži od udaha) i bez forsiranja. Nakon 4-5 takvih udaha, pustite da tijelo nekoliko puta prirodno diše. Ponovite cijeli ciklus 5 puta. Moguće je da ćete nakon par ciklusa spontano početi zijevati – to je dobar znak.
- Tzv. box breathing u kojem duboki udah u trbuh, izdah te pauze između njih traju po 4 sekunde. Dakle, 4 sekunde dubokog udaha, 4 sekunde pauze, 4 sekunde izdaha, 4 sekunde pauze pa ponoviti.
- Pokrenite tijelo bilo kakvom tjelesnom aktivnošću koju volite, čim jednostavnijom i tjelesnijom: ples, dinamičnija joga, vježbanje, ili čak boksanje jastuka. Ako vam se pri tome pojave emocije, pustite da se isplačete, ispsujete, viknete (u jastuk ako vam uvjeti ne dozvoljavaju slobodno puštanje glasa)… Nemojte potiskivati ekspresiju osjećaja.
Još nekoliko savjeta:
- Ograničite izloženost vijestima i pobrinite se da vijesti dolaze iz provjerenih izvora. Odolite potrebi da čitate, gledate i prepričavate (ili slušate) grozne priče i scenarije – izloženost tome neće donijeti ništa dobro za vašu psihu. Izbjegavajte npr. FB grupe u kojima se panično analizira svaki manji potres. Djeci također ograničite takvu izloženost.
- U trenutku krize pokušajte ne pokazivati očaj i gubitak kontrole, umirite ih i čim jednostavnije im objasnite što se događa. O neugodnim emocijama razgovarajte, dijeleći i svoje emocije rječnikom primjerenim uzrastu djeteta te zajedno s djetetom i pokazujući svojim primjerom nađite načine nošenja s tim neugodnim emocijama.
- Nemojte se okrivljavati zbog osjećaja koje imate i prihvatite osjećaje koji prolaze kroz vas: i strah, i bespomoćnost, i tugu, i ljutnju, i napade smijeha, crnog humora, pesimizma i nade… OK je da osjećate. OK je da vam treba vremena da probavite sve što vam se događa i da u tome imate vlastiti tempo.
- Obnovite ili stvorite ugodne i umirujuće rutine, posebno prije spavanja. Popijte šalicu toplog čaja, meditirajte, čitajte knjige ili priče s djetetom… održite obiteljsku rutinu – ona pruža osjećaj sigurnosti.
PSIHOLOŠKA PRVA POMOĆ I SAMOPOMOĆ
KAKO SE NOSITI S TEŠKIM EMOCIJAMA?
O ovoj temi govori psihologinja Dragica Barbarić u emisiji HR1 “Uvijek Prvi – obrazovanje i znanost” koju možete pogledati na poveznici.
KOGA KONTAKTIRATI ZA PSIHOLOŠKU POMOĆ?
Potres je intenzivno traumatsko iskustvo u kojem doživljavamo osjećaj ugroženosti vlastitog života kao i života svojih bližnjih. Ne treba bježati od pomoći – naprotiv, hrabro je brinuti se o sebi i pomoć tražiti! Dijelimo s vama kontakte za razgovor i psihološku pomoć.
Savjetovalište za djecu, adolescente i obitelj koje djeluje pri Pučkom otvorenom učilištu Hrvatski dom Petrinja:
- voditelj Savjetovališta profesor Armin Hadžić dostupan je svakim danom od 10 do 22 sata na broju 099/7312506 i na e-mailu savjetovaliste.petrinja@gmail.com
Mobilni tim NPBP Popovača, trenutno stacioniran u OŠ Mate Lovraka – područni objekt Češko selo:
- psihijatar Dragan Puljić, dr. med.
- psiholog Irena Zulić, mag. psych.
- KONTAKT: 098 236 628
Hrabri telefon – savjetodavna linija za roditelje i djecu
- za djecu: 116 111
- za roditelje: 0800 0800
- e-savjetovanje: savjet@hrabritelefon.hr i hrabrisa@hrabritelefon.hr
Pomozimo jedni drugima! U znak podrške svim žrtvama potresa, skupina pomagača koji rade s ljudima okupila se u ovu inicijativu kako bi žrtvama i njihovim obiteljima ponudila psihološku pomoć i podršku nakon kriznih događanja. Pomagači su se stavili na raspolaganje i podijelili svoje kontakte na koje će biti dostupni građanima I građankama:
- Omer Ćorić, psiholog, edukant psihoterapije, 095 7584 448
- Petra Đuroković, socijalna pedagoginja, edukantica psihoterapije, 091 5967 195
- Mia Širac, socijalna pedagoginja, edukantica psihoterapije, 098 9742 846, mia.sirac@gmail.com
- Ema Petričević, socijalna pedagoginja, praktičarka Mindfulnessa i edukantica Art terapije, 091 7895 861, ema.pat03@gmail.com
- Monika Vlček Novosel, socijalna pedagoginja, 099 1929 031, monika.vlcek1@gmail.com
- Sara Novak, pedagoginja, edukantica psihoterapije, 095 5550 600
- Tina Varat, pedagoginja i edukacijska rehabilitatorica, 097 7823 332, tina.varat@gmail.com
- Ivona Dundović, socijalna pedagoginja, 091 7878 967, iv.dundovic@gmail.com
- Suzana Vičik, socijalna pedagoginja, psihoterapeut, 091 3037 007, suzana.vicik@gmail.com
- Dorja Fogas, socijalna pedagoginja, 091 9103 676, dorjafogas@gmail.com
- Antonia Radoslović, socijalana pedagoginja, Holistički terapeut, radoslovic.antonia@gmail.com
- Glorija Peranić, odgajateljica, edukacijska rehabilitatorica, 091 7244 578, glorija.peranic@gmail.com
- Gordana Petrovic, socijalna pedagoginja, 098 9974 754, goga.petrovic@gmail.com
- Saša Bezuh, socijalni pedagog, 092 3584 818, bezuhs@yahoo.com
- Anja Marković, psihoterapeut, 091 9511 009, ured.vcd@gnail.com
- Ilinka Serdarević, psihoterepeut, 091 3687 355, ilinkaserdarevic@gmail.com
- Ana Varela, socijalna radnica, 099 6680 037
- Alka Schenner Bašić, socijalna pedagoginja, 091 5701 570, aschenner@socskrb.hr
- Ivana Bičanić, psihoterapeutkinja pod supervizijom, 098 553 524, bivana1110@gmail.com
- Marijana Kovačić, edukantica psihoterapije, 091 2233 369 marijana.kovacic@fpmoz.sum.ba
- Tamara Hecimovic, socijalna pedagoginja, 091 2546 822
- Marina Brajević Kus, logopedinja, waldorfski pedagog, logoped.dvgrigorvitez@gmail.com
- Aleksandar Jelovac, edukant psihoterapije pod supervizijom, 099 6846 211, ajelovac2104@yahoo.com
- Katarina Hrženjak Tolić, socijalna pedagoginja, 098 828 780, katarina.hrzenjak@gmail.com
- Zrinka Ricka Žauhar, psihoterapeut, 098 9044 729
- Ana Matorić, socijalna pedagoginja, praktičarka Mindfulnessa, ana.matoric@gmail.com
- Sonja Fureš, pedagoginja, psihoterapeut pod supervizijom, sonjafures@gmail.com, 095 7336 040
- Ivana Mitrić, socijalna pedagoginja, edukantica prihoterapije, 0994354918, ivana.mitric94@gmail.com
- Nikolina Jajac, psihologinja, 0989219965, jajacniko@gmail.com
- Krisnita Boban, psihologinja, 0912222146, kristina.boban5@gmail.com
- Ana Sakoman, psihologinja, edukantica psihoterapije, 095 5610 098, ana.sakoman7@gmail.com
- Jasenka Kuburaš, socijalna pedagoginja, jkuburas@gmail.com
- Ivana Kurtov,socijalna pedagoginja, praktičarka Mindfulnessa i tjelesne terapije za rad s poremećajima povezanima s traumom i stresom, 091 5713 671, ivanakurtov@yahoo.com
- Helena Rašić Radauš, psihologinja, edukantica psihoterapije, 098 9314 794, od 12 do 15 sati
- Magdalena Sablić, psiholog, sablic.magdalena@gmail.com (Roditelji i djeca. Zbog obiteljskih obaveza slobodno se javite na mail za dogovor)
- Petra Malešević, KB terapeut, CFT PGCert, petra.malesevic@gmail.com
- Anja Radaković, psiholog 091 9589 488, anjamedimurec@gmail.com
- Elvira Vučković, psihologinja, elvira.vuckovic@gmail.com
- Vanja Točaković, 091 4475 600, psihologinja i edukantica psihoterapije, tocakovic.vanja@gmail.com
- Danko Butorac, psiholog, psihoterapeut, 053 882 186, danko.butorac@socskrb.hr
- Linda Rajhvajn Bulat, psihologinja, članica tima za psihološke krizne intervencije, linda.rajhvajn@pravo.hr
- Andrea Cetina, psihologinja i shiatsu terapeutkinja, 098 606 916, andrea.cetina86@gmail.com
- Anja Radaković, školski psiholog 091 958 9488, anjamedimurec@gmail.com
- Ivona Hemen, psihologinja, ivonah753@gmail.com
- Maja Bonačić, psihologinja i psihoterapeut u superviziji, 098 762 843, centar.coralina@gmail.com
- Antonia Zrilić, psihologinja, antoniazrilic2@gmail.com
- Lucija Ivanda, psihologinja i edukantica psihoterapije, 098 1890 855, lucija.ivanda@gmail.com
- Nika Medić, psihologinja, integrativni psihoterapeut
BITI RODITELJ U VRIJEME POTRESA
Dragi roditelji,
svi koji smo pogođeni potresom u zadnjih sedam dana iza sebe imamo teške sate, dane i noći. Izvjesno je da će i naredni period biti zahtjevan budući da nerijetko i dalje osjetimo podrhtavanje tla. Dešava nam se i da uslijed velike napetosti u našim tijelima osjetimo podrhtavanje koje podsjeća na doživljaj potresa kojeg u stvarnosti nema.
Naš nervni sistem trenutno je izrazito podražen. Zbog toga se trzamo i na najmanje zvukove te reagiramo burnije nego inače na uobičajene podražaje iz okoline. Pad nekog predmeta na pod ili lupkanje iz susjedovog stana više ne prolazi nezamijećeno – upravo suprotno, to su zvukovi koji nas u sekundi izbacuju iz takta.
Kada čujemo ili osjetimo bilo kakav podražaj hvatamo pogled svojih ukućana i u tih par sekundi gledanja, prije nego smo u stanju bilo što izgovoriti, provjeravamo vjerodostojnost svog iskustva i pogledom pitamo druge jesu li osjetili isto, je li to potres?
Ovakvih je situacija puno i na trenutke imamo osjećaj da nas dovode do ruba vlastite izdržljivosti.
Reakcije koje imamo ovih dana su, možda je neobično za reći i čuti – normalne. Normalno je da se toliko trzamo i da imamo osjećaj da nam je teško izdržati sve ovo.
Doživjeli smo i doživljavamo prirodnu katastrofu i svatko od nas na svoj način reagira.
Svaki način reagiranja, i odraslih i djece, osoban je, proizlazi iz svakog od nas, moguće je da nas iznenađuje – no ne zaslužuje kritiku.
Možemo olakšati sebi i drugima ako znamo da imamo normalne reakcije na traumatičan događaj iznimno jakog intenziteta.
Samokritika ili očekivanje da bismo trebali reagirati drugačije (smirenije, bolje, konstruktivnije itd.) nije nam od pomoći.
Kao i sve druge, i ovo sada su naše reakcije – upravo takve kakve jesu.
Prigrliti sebe s dobronamjernim mislima poput “Ok, ja ovako reagiram. To je sada tako. Idem vidjeti kako se mogu umiriti nakon ove jake reakcije.” možda može malo pomoći našem jako pobuđenom tijelu i psihi.
U ovom teškom iskustvu to može biti dobar način samopodrške.
Podršku smo uglavnom spremni dati djeci. No važno je znati da ćemo im u ovim vremenima biti dobra podrška između ostalog i onda kada smo dobronamjerni i nježni prema sebi.
Teško i gotovo nemoguće je smireno govoriti i umirivati dijete ako nas preplavljuju vlastite reakcije. I normalno je da nas trenutno preplavljuju, ne treba se zbog toga dodatno uznemiravati.
Kako se sve odnosimo prema sebi?
Možemo biti samokritični i zamjerajući kada mislimo da su naše reakcije na podražaje iz okoline preburne, prejake, pretjerane, pre….
Ist tako, oko puno stvari vezano uz roditeljstvo u ovoj situaciji možda nećemo biti zadovoljni.
No mali pomak u životu kakav trenutno jest može biti to da učimo biti blagi, podržavajući, njegujući i dobronamjerni prema sebi – ma kakve reakcije imali.
Time činimo dvije dobre stvari – pomalo olakšavamo sebi život i s druge strane uspostavljamo bolji kontakt s djecom. Boljim kontaktom postajemo i malo uspješniji u tome da ih umirimo.
Trenutno ne možemo puno i ne možemo brzo.
Polako, korak po korak.
S obzirom na okolnosti, to je sasvim dovoljno.
Izvor: Familylab.hr
ŠTO MOŽETE UČINITI ZA SVOJE DIJETE?
*Što možete reći kada djeca govore o osjećajima?
- Kratko im svojim riječima ponovite što su rekli – tako im dajete dozvolu da to osjećaju, bez srama.
- Primjerice, ako dijete kaže: “Bojim se”, nije dobro negirati iskustvo ili ga umanjivati: “Nemoj se bojati” ili “Nemaš se čega bojati”, nego možete reći: “Čujem da te strah” ili “Vidim da te to muči”.
*Budite s djecom prije spavanja i prihvatite djetetovu pojačanu potrebu za vašom blizinom.
*Nudite djeci zajedničke aktivnosti koje voli i aktivnosti za opuštanje.
*Birajte aktivnosti usmjerene na budućnost i planiranje:
- crtanje – stvari koje volim raditi/što mi pomaže kada sam tužan/kad se bojim/kada se osjećam hrabro/sigurno/ moj život za deset godina/ mjesta na kojima je bilo lijepo i gdje želim opet ići
- sadnja i praćenje rasta biljke
- Radite ove aktivnosti paralelno s djecom i komentirajte ih s njima.
I u ovim iznimno teškim i kaotičnim trenucima, podsjetimo se da su naša djeca kao spužve: uče neprestano i spontano. 
Pokušajmo im i sada, koliko god možemo, ponuditi poticajnu sredinu, jer na taj način doprinosimo redu i njihovom razumijevanju svijeta oko sebe. 
Pratimo njihove reakcije i reagirajmo na njih. U ovakvim posebno stresnim i nepoznatim situacijama, može se očekivati i pojava regresije. Ona može doći do izražaja na više načina: kroz česta buđenja, češća plakanja i ljutnju te teža umirivanja, mokrenje u krevet, češće traženje zagrljaja, želju djece da ne spavaju sami, itd.
Naše rutine su sada poremećene. Učinimo koliko možemo kako bismo danu vratili strukturu. 
Primjerice, ako dijete više ne želi prije spavanja samostalno oprati zube (što je donedavno uobičajeno radilo), pružimo mu podršku i osjećaj sigurnosti: „Sada ti je ovo teško, je li tako? Pokušajmo zajedno, zato sam ovdje.” 
Ne zaboravite pohvaliti djetetove pokušaje da samostalno nešto napravi, bez obzira na ishod (npr. neka i sebi i vama pokuša istisnuti zubnu pastu na četkice), te svakako pohvalite djetetove uspjehe. 
Osnaživanjem djeteta doprinosimo njegovom osjećaju samostalnosti i djelotvornosti 
:
:
slijedimo djetetov interes,
pridružimo se njegovoj aktivnosti (ako dijete dopušta),
suzdržimo se od vođenja i pomaganja ako je dijete samostalno u obavljanju određene aktivnosti,
stvarajmo prilike za učenje i stjecanje novih iskustava,
odgovarajmo na djetetova pitanja,
omogućimo mu da doživi uspjeh.
Pri pripremi ove objave, uz suglasnost autorice, vodili smo se knjigom izv. prof. dr. sc. Andreje Bubić dostupnoj na sljedećoj poveznici: http://www.psiholoska-komora.hr/…/ostanidoma-covid-19.pdf
Pogledajte i publikaciju Djeca i obitelj prije, tijekom i nakon potresa. Interaktivna je pa uz savjete o tome kako razgovarati s djecom i kako se ponašati u slučaju potresa, predlaže i aktivnosti s djecom. Autori publikacije su psiholozi Poliklinike: prof. dr. sc. Gordana Buljan Flander, Krešimir Prijatelj i Mia Roje Đapić.
Link za preuzimanje PDF publikacije: Djeca i obitelji prije, tijekom i nakon potresa (5MB)
KAKO RAZGOVARATI S DJECOM O POTRESU?
- Pratite dijete i njegove reakcije
- Odgovorite na pitanja koja postavlja (iskreno i bez previše detalja)
- Razgovarajte o djetetovim i vašim osjećajima
- Ispitajte što je dijete vidjelo i čulo iz drugih izvora
- Prilagodite objašnjenje dobi djeteta
- Ostanite smireni i pružite mu sigurnost – dijete regulaciju emocija uči gledajući nas odrasle
- Recite koja su sigurna mjesta u kući i da ćete tamo otići u slučaju novog potresa (to daje osjećaj sigurnosti)
- Ako pitaju hoće li biti ponovo potres – recite da to nitko ne može znati, da mogu biti lagani drhtaji kakvi su već bili nakon potresa, da je to normalno, kao kada smo mi puno trčali i uspuhali se pa se sada naše tijelo smiruje i još povremeno duboku udahnemo
- Recite da postoje vatrogasci i drugi odrasli, koji dođu brzo nakon potresa pomoći ako nam treba pomoć
KAKO BITI PODRŠKA DJECI NAKON TRAUMATSKIH DOGAĐAJA
U pripremi su korišteni i preuzeti sadržaji pronađeni na mrežnim i društvenim stranicama Hrvatske udruge za ranu intervenciju u djetinjstvu, Društva psihologa Sisačko-moslovačke županije, Poliklinike za zaštitu djece i mladih grada Zagreba i Centra za rehabilitaciju ERF-a.