Priča Grad osjećaja

PRIČA GRAD OSJEĆAJA

 

Draga djeco,

pozivamo vas da kod svojih kuća poslušate priču Grad osjećaja, koju smo za vas pripremile. Predlažemo vašim roditeljima da vam pročitaju ovu priču, kako biste zajedno otkrili kakav je to grad i tko sve u njemu živi.

 

PORUKA RODITELJIMA

Poštovani roditelji,

nakon što je naš grad zadesio potres i donio mnoge promjene u naše živote, odlučile smo se upravo za priču Grad osjećaja. U našem gradu isprepliću se različite emocije, stoga je od velike važnosti razvijati sposobnost prepoznavanja i imenovanja emocija. Kako biste djeci približili emocije, ispričajte im priču. Čitajući priču potaknut ćete međusobnu povezanost vas i djeteta te ćete stvoriti preduvjete za kasniji otvoren  razgovor s djetetom o emocijama. Poslije ispričane priče možete ih pitati kako se zovu stanovnici grada osjećaja te koje su boje kućice u kojima oni stanuju. Također, možete pitati djecu u kojim situacijama se oni osjećaju kao likovi iz priče (Kada se osjećaš kao gospodin Prestrašeni?…). O tome kako s djecom razgovarati o potresu i osjećajima čitajte ovdje!

 

 

Priča GRAD OSJEĆAJA

Nekada davno, u jednom dalekom gradu, puno različitih ljudi živjelo je u šarenim kućama. Želite li znati tko je živio u šarenim kućama?

U plavoj kući živio je gospodin Prestrašeni, u crvenoj je živjela gospođa Tužna, u žutoj je živio gospodin Sretni, a u zelenoj je živjela mala Nisi.

Gospodin Prestrašeni je uvijek bio u svojoj plavoj kući. On je mislio da će, ako iziđe iz svoje kuće, nastati oluja i da će ga munja udariti i ozlijediti. Gospodin Prestrašeni se uvijek svega bojao. Možete li zamisliti koliko mu je teško bilo živjeti?

Gospođa Tužna je živjela u crvenoj kući, stalno je plakala. Često je šetala oko svoje kuće. Poslije šetnje, vratila bi se u kuću i plakala zato što se morala oprostiti s drvećem, cvijećem i insektima. Sve bi je rastužilo, a oči su joj od cjelodnevnog plača bile veće od limuna.

U žutoj kući, živio je gospodin Sretni. Stalno se smiješio. Uvijek je mislio da je sretan zbog svog života i nije mu bio potreban nitko drugi da s njim provodi dane. Mislite li vi da gospodinu Sretnom uopće nisu potrebni prijatelji?

U posljednjoj, zelenoj kući, živjela je mala Nisi. Ona je bila nova u gradu. Donijela je torbu punu igračaka, šarene odjeće i kolačića koje joj je baka ispekla prije nego je krenula na put.

Nekoliko dana nakon što se doselila u novu zelenu kuću, počela je razmišljati: trebam izići iz kuće i upoznati neke susjede. Odlučila je napraviti zabavu, te je napravila pozivnice u kojima je napisala: „Ja sam Nisi i nova sam u gradu. Voljela bih vas upoznati. Pripremiti ću ukusan ručak u subotu u 13 sati.  Pozvani ste pridružiti mi se.“

Nisi je izašla podijeliti pozivnice. Srela je tada prvog stanovnika grada, jako lijepu pticu narančaste boje, dugačkih krila i lijepog glasa.

Ptica je rekla: „O, ti si nova u gradu? Ja sam Riko, a ti?“. Nisi je bila uzbuđena jer je srela prvog prijatelja i predstavila se: „Zovem se Nisi. Uselila sam u zelenu kuću i krenula sam upoznati susjede i sve vas pozvati na zabavu kako bi vas sve upoznala.“

Riko joj je dao neke upute gdje bi mogla naći ostale susjede-gospodina Prestrašenog koji živi u plavoj kući, gospođu Tužnu koja živi u crvenoj kući i gospodina Sretnog koji živi u žutoj kući.

Nisi je uručila pozivnice, susjedima koje joj je Riko preporučio.

Došao je veliki dan. Nisi je ukrasila kuću šarenim balonima i pripremila ukusan ručak. U jedan sat popodne gosti su počeli dolaziti. Ručak je bio ukusan i bilo im je svima drago što su se upoznali. Poslije ručka su sjedili i pričali.

Riko je pričao o svojoj obitelji koja živi u gnijezdu, i rekao kako je ponosan na svoje 10 djece.

Na red je došao gospodin Prestrašeni koji je rekao: „Draga Nisi, ja nikad ne izlazim iz svoje kuće zato što se bojim da će mi se nešto desiti. ali danas sam došao jer sam te želio upoznati.“

Nisi je bila iznenađena, ali se zahvalila gospodinu Prestrašenom što im je to ispričao i nastavila slušati što ostali imaju reći.

Gospođa Tužna je rekla: „Nisi, hvala ti na pozivu. Ja se obično šećem oko kuće, ali toliko sam tužna jer gazim po travi i opraštam se sa svojim prijateljima cvijećem i drvećem da na kraju cijeli dan provedem plačući. Mislila sam da danas neću uspjeti, ali bila sam znatiželjna upoznati te, pa sam došla.“

Nisi je bila iznenađena što čuje kako ovi susjedi žive toliko udaljeni jedni od drugih, ali nastavila je slušati i posljednjeg gosta, gospodina Sretnog. On je rekao: „ Mala Nsi, u početku sam mislio da ne bi trebao doći na ovu zabavu, jer sam ionako sretan…ali kao što su ostali već rekli, bio sam radoznao, pa sam odlučio ipak doći“.

Nakon svih, Nisi je odlučila nešto reći o sebi: „ Kao što znate, nova sam u gradu. Dok sam živjela u drugom gradu, dobila sam poziv da dođem ovamo i radim u jednoj trgovini. Bila sam toliko sretna da sam se osjećala kao gospodin Sretni. Osjećala sam da mi nitko nije potreban, zato što sam imala svu sreću koja mi je potrebna“ Gospodin Sretni, pogledao je Nisi, vrlo iznenađen kako se netko može osjećati slično njemu.

Nisi je nastavila svoju priču: „ Kada sam shvatila da se moram odseliti daleko, prestrašila sam se i osjećala kao gospodin Prestrašeni. Nisam željela doći, a baka mi je onda rekla da ću upoznati puno novih i dragih prijatelja, te sam se odlučila spakirati i doći ovamo.“ Gospodin Prestrašeni bio je iznenađen kad je čuo da on nije jedini koji se tako osjeća.

Najzad je Nisi rekla: „ Kada sam stigla u vaš grad, nisam poznavala nikog i osjećala sam se tužnom. Plakala sam zbog svega, baš kao gospođa Tužna. Onda sam se sjetila što mi je baka rekla i odlučila sam organizirati ovu zabavu.“ I gospođa Tužna bila je iznenađena kada je čula Nisine riječi i shvatila da nije jedina osoba koja plače.

Nisi je rekla svojim prijateljima: „Svi osjećaji koje imate su normalni i ne biste trebali ostajati kod kuće samo zato što se tako osjećate. Kao što vidite, moguće je biti zajedno s drugima i podijelite osjećaje. Kad god se osjećate jako tužnim ili prestrašenim, razgovarajte sa mnom ili s drugim vašim susjedima i prijateljima i osjećat ćete se bolje, kao što se ja sada osjećam. Nakon što sam organizirala ovu zabavu, više nisam tužna, zato što sam vas upoznala.“

 

Grad osjećaja, skraćena je verzija istoimene priče iz priručnika Uvažavanjem različitosti do kulture mira, nastalog u sklopu projekta PRECEDE u čiju izradu je prije nekoliko godina bio uključen i naš vrtić. Ovu skraćenu verziju priče su uz ilustracije pripremile naše odgojiteljice.