Što kada dijete ne jede ili slabo jede?
Prehrambene navike djeteta predškolske dobi od iznimnog su značaja njegovom razvoju. Pravilna i uravnotežena prehrana doprinosi boljem fizičkom i psihološkom zdravlju te pravilnom kognitivnom razvoju. Neka djeca povremeno, ili u nekim slučajevima gotovo uvijek, odbijaju svu ili većinu hrane koja im se da, nevažno jesu li kod kuće ili u vrtiću. Odbijanje hrane ili selektivno jedenje, poznatije kao izbirljivost u hrani, zapravo su, u različitim mjerama, česta pojava kod djece predškolske dobi. Podaci nam pokazuju kako se problemi u nekom trenutku mogu pojaviti kod čak do trećine djece. Kako god bilo, želimo svome djetetu pružiti najbolju moguću prehranu te se roditelji često teško nose s time da njihovo dijete odjednom ne želi jesti ili slabo jede. Važno je pravodobno i na ispravan način reagirati.
Postoje dva glavna razloga zašto dijete ima probleme u hranjenju. Prvi razlog je fiziološki, a odnosi se na činjenicu da dijete možda jednostavno nije gladno. Dok neka djeca imaju slabiji apetit, druga imaju dobar, treća pak pretjerani, a negdje između svega toga postoje i djeca kojoj je apetit promjenjiv. Stoga obratite dobru pozornost na to je li vaše dijete u tom trenutku uopće gladno. Fiziološki razlog može se skrivati i u fiziološkim smetnjama u hranjenju gdje dijete može imati nekakvu nelagodu pri konzumaciji hrane. Sumnju na takve teškoće najbolje je provjeriti daljnjim medicinskim pregledima.
Drugi skup razloga teškoćama u hranjenju su psihološki razlozi. Oni najčešće nadmašuju biološku potrebu za hranom te bi dijete često radije bilo gladno nego pojelo sve ili određenu namirnicu. U ovom periodu života ne možemo govoriti o zaokupljenosti tjelesnom težinom, već se u tom slučaju radi o jednostavnijim razlozima gdje dijete ne želi probati i prihvatiti nove okuse. Ponekad se tu može raditi i o privlačenju pažnje roditelja ili održavanja nekih rituala kod hranjenja. Kad je u pitanju psihološko odbijanje hrane, treba reći da u takvim slučajevima zdravlje najčešće nije ugroženo. Liječnik ne primjećuje smetnje rasta kod te djece, koja u kasnijim fazama razvoja prevladaju te poteškoće i najčešće nemaju problema s hranom. Shvaćamo roditelje koji su izrazito zabrinuti kada im dijete ne jede ili je jako izbirljivo te stoga nudimo nekoliko savjeta. S njima možete pokušati uspostaviti uobičajen ritam prehrane, ali i poželjan jelovnik te prehrambene navike.
- Stvaranje pozitivnih stavova prema hrani u cijeloj obitelji (Roditelji i ostali trebaju biti modeli koji pripremaju zdravu hranu i zdravo se hrane.)
- Promicanje veze zdravlja i hrane (Naučite dijete zašto je važno zdravo jesti.)
- Poticanje zdrave navike hranjenja u cijeloj obitelji. (Ne očekivati da dijete ima široki raspon namirnica ako ga ni roditelji nemaju)
- Dopuštanje djetetu da jede ‘svoje’ namirnice, ali u neškodljivim količinama
- Svakodnevno nuđenje zdrave i raznolike hrane (Uvijek djetetu prvo ponudite manju količinu hrane.)
- Izbjegavanje stvaranja velike priče oko nejedenja ili selektivnog jedenja
- Uporni nenasilni pokušaji uvođenja nove hrane
- Davanje vremena djetetu da istraži hranu, da je dodiruje, osjeti njezin miris i sl.
- Uključivanje djeteta u nabavku i pripremu hrane, te serviranje stola
- Strpljivost u slučajevima kad dijete jede presporo (Ukoliko dijete sporo jede, budite strpljivi, ali nakon razumnog vremena maknite tanjur bez prevelike galame.)
- Prihvaćanje činjenice da djetetov apetit može bitno varirati od dana do dana
- Izbjegavanje brojenja obroka (Povremeno preskakanje obroka ne treba vas zabrinjavati.)
- Serviranje manje količine hrane u porciji (Pun tanjur za dijete koje ‘slabo’ jede može biti nepoticajan.)
- Smanjenje količine međuobroka i uklanjanje grickalica i slatkiša u potpunosti (Razmislite jede li dijete prečesto manje količine hrane pa za glavni obrok nije gladno.)
- Dogovor s djetetom da kuša makar najmanji komadić
- Serviranje raznolike hrane i na zanimljiv način
- Briga o kućnoj atmosferi u vrijeme obroka (Hranu jedite u mirnoj obiteljskoj atmosferi, ugasite TV i ne budite na mobitelu, pazite da to bude obiteljsko vrijeme.)
- Izbjegavanje nervoze i prisile kod hranjenja (Djeca su jako osjetljiva na atmosferu kod hranjenja, nekad je to važnije od samog jela.)
- Dopuštanje djetetu da samo odluči koliko će pojesti
- Dopuštanje djetetu da se samo posluži (Neka dijete samo uzima hranu, prvo prstima pa priborom, i ne brojite mu zalogaje; imajte povjerenja u njega da samo zna kad je i koliko gladno ili sito.)