Izlet u Zoološki vrt Grada Zagreba
Odgojne skupine Balončići i Ptičice sa svojim odgojiteljicama Ivanom Kadečka, Romanom Roksa, Koviljkom Kapac i Anom Bobeta te asistenticom Matejom Iđaković su 22. svibnja 2024. godine otputovale na izlet u Zoološki vrt grada Zagreba. Putovanje od sat vremena brzo je prošlo uz mnogo različitih pitanja, a jedno i najvažnije je bilo ono koje često ponavljaju Štrumfovi svome Papa Štrumfu: „Jesmo li stigli?“. Sam ulazak u grad Zagreb bio je doživljaj za sebe – znatiželjni pogledi vrtićanaca zaustavljali su se na velikim reklamnim panoima, tramvajima, zgradama, a neki od njih prepoznali su nogometni stadion Maksimir te su znali da su sad zaista stigli. Ponavljajući prometna pravila pripremali su se za izlazak iz autobusa. Nakon kupnje ulaznica zaključili su da im je potreban odmor i okrijepa te su se smjestili na klupice – jeli su se sendviči, dijelili slani štapići i keksi, a druženje se nastavilo istraživanjem penjalica u obliku paukova, kornjača te velikih ljuski od jaja. Svaki papirić i tetrapak od sokića pažljivo se pokupio i odložio u određeni spremnik.
Balončiće i Ptičice prve su dočekale dvije modrožute are cvrkučući i dodirujući se kljunovima. Nakon njih sreli su kornjače koje su iz vode znatiželjno provirivale svoje glave, a zatim su otišli vidjeti izložbu „Zmije Hrvatske“ gdje su se neki držali svojih odgojiteljica, a ostali su hrabro razgledavali zmije i njihova improvizirana staništa. Snježne sove svojim su žutim očima te brzim pokretima glave promatrale djecu, a čim su prišli nastambi bjeloglavih supova saznali su da su oni zapravo strvinari – hrane se strvinama i zato se osjeti tako oštar i pomalo neugodan miris. U trenutku kad su došli do medvjeda na njihovom travnjaku odigravala se igra – jedan medvjed razigrano je lovio drugoga koji se sakrio u spilju. Zebre su sramežljivo promolile glave iz svoje nastambe, a ljama je petrinjskim vrtićancima okrenula leđa. U hladu su se odmarali ogrličasti pekari koji na prvi pogled izgledaju kao obične svinje, a komodski varan lijeno se sunčao.
U akvarijima su plivali morski puran te pjegava slatkovodna raža, a na sigurnoj udaljenosti i krokodil „iz duboke rijeke Nil“. Sreli su Nema i Doru – ribu klauna i plavu tang ribu, a nakon toga uslijedilo je vrijeme za odmor. Nasuprot klupica sjedile su dvije gorile, jedna je bila druželjubiva i došla im je mahnuti. I njima je došlo vrijeme za odmor i ručak te su dobili svježi celer. Iza ugla u bazenu su plivala dva morska lava sjajne njuške i dugih brkova. Tijekom promatranja kunića i fotografiranja u kavezima „Homo sapiensa“ vukovi su spavali stapajući se bojom krzna sa svojom okolinom. Dok su čekali da se dvogrba deva najede i okrene prema njima nad Zoološki vrt nadvili su se kišni oblaci.. No malim Petrinjcima ni kiša nije pokvarila raspoloženje te su se sklonili u „Afričko selo“. Čim je prestalo pljuštati uspeli su se do lavlje stijene Kidepo gdje su vidjeli lava (koji spava), a nedaleko od njega i njegovu lavicu. Nabrzinu su se zasladili sladoledom te su ih iz Zoološkog vrta ispratile kapi kiše i dva labuda. Uslijedio je povratak kući – neki su odmarali u autobusu, neki su razmjenjivali ulaznice u Zoološki vrt s motivima životinja, a neki su se prisjećali životinja koje su vidjeli. Jedno je sigurno – svi su bili sretni, zadovoljni i obećali su da će doći opet.
Članak napisala Romana Roksa.