Rani komunikacijski i jezično-govorni razvoj
Od najranije dobi djeca su u interakciji s okolinom i usmjerena na druge ljude. Tijekom razvoja jako su važni komunikacija, jezik i govor, koje je potrebno razlikovati.
Komunikacija služi za prenošenje misli, osjećaja i ideja drugoj osobi te je temelj za usvajanje jezika i razvoj govora. Jezik je sustav simbola koji uključuje riječi i njihova značenja, a govor je zvučna realizacija jezika.
U ranoj dobi važno je razlikovati komunicira li dijete s nekom namjerom ili bez nje. Do otprilike 9. mjeseca života dijete još uvijek ne komunicira s nekom namjerom, nego odrasla osoba u njegovom ponašanju prepoznaje namjeru. Primjerice, tromjesečno dojenče plače jer osjeća nelagodu zbog gladi. Njegov plač je prirodna reakcija na nelagodu te dijete ne zna kako njegov plač djeluje na ljude. Odrasla osoba reagira na plač – prilazi djetetu, tješi ga i hrani. S vremenom, dijete počinje shvaćati da svojim ponašanjem može prenijeti poruku te se tada u njegovoj komunikaciji javlja namjera. Primjerice, dijete želi jabuku koja je na stolu – izmjenjuje pogled između mame i jabuke, glasa se i čeka maminu reakciju. Ili, pokazuje prstićem na jabuku kako bi ju mama dohvatila. Djeca komuniciraju prije pojave prve riječi te tada to čine neverbalnim sredstvima (pogled, izrazi lica, geste i slično). Ulaskom u razdoblje namjernog prenošenja komunikacijske poruke dijete počinje koristiti predsimbolička i simbolička sredstva (npr. simboličke geste), a zatim i jezična (riječi i rečenice).
Osim načina na koji dijete komunicira, važna je i svrha komuniciranja – komunicira li dijete samo kada nešto treba ili i kada želi nešto podijeliti s drugima? Komunikacijske funkcije/svrhe mogu biti imperativne i deklarativne. Imperativne funkcije roditelji najčešće opisuju riječima: “Dijete komunicira samo kad nešto treba”. Kad dijete koristi komunikacijskog partnera kao sredstvo za ostvarivanje nekog vlastitog cilja govori se o imperativnim funkcijama (npr. dijete kaže mami: „Daj mi auto!“). S druge strane, cilj je deklarativnih funkcija dijeljenje iskustva i informacija s komunikacijskim partnerom (npr. dijete kaže mami: „Pogledaj, ovaj autić vozi jako brzo.“). Prema razvojnim očekivanjima, dijete bi trebalo češće komunicirati u deklarativne svrhe – da podijeli iskustvo s drugima. Istraživanja pokazuju kako, primjerice, djeca s poremećajem iz spektra autizma značajno manje komuniciraju za deklarativne nego za imperativne svrhe. Iz tog razloga važno je obratiti pozornost na obilježja komunikacije u ranoj dobi kako bi se moglo na vrijeme reagirati na odstupanja u komunikacijskom i jezično-govornom razvoju.
Postavlja se pitanje kada što očekivati u komunikacijskom i jezično-govornom razvoju djeteta. Razvojna očekivanja i rizici prikazani su na grafici u nastavku.
