ŠTO SE U VRTIĆU RADI? – Loptice su ostale “u ritmu priče”

ŠTO SE U VRTIĆU RADI? – USPRKOS SVEMU, LOPTICE SU OSTALE  „U RITMU PRIČE“

 

Tijekom rada na projektu -> „U ritmu priče“, Loptice i njihove odgojiteljice iznenadile su različite poteškoće, no oni nisu odustajali…  Prvo ih je u njihovim nastojanjima da u sklopu projekta ugoste roditelje, bake, djedove, koji za njih pripremaju priče prekinula pandemija, a potom ih je u malim aktivnostima koje su provodile odgojiteljice s djecom prekinuo i razoran potres.Ova slika ima prazan alt atribut ; naziv datoteke je IMG-f8c1ad34b47bb42e6ddb2ac65ccf20b4-V-766x1024.jpg Ova slika ima prazan alt atribut ; naziv datoteke je IMG-9f4511a7b88e17c7cf3da11402fc8de6-V-1369x1024.jpg

Loptice su se našle u potpuno novom okruženju, dijeleći prostor sobe dnevnog boravka s djecom skupine Kockice, u drugom objektu, jer je njihov objekt oštećen u potresu. S obzirom na sve uzburkane osjećaje koji su ih snašli, odgojiteljice su im pokušale maksimalno pomoći kako bi se osjećali prvenstveno sigurno i zaštićeno te su nastojale ojačati njihovu emocionalnu kompetenciju. 

Zato su „U ritmu priče“ nastavile s pričom Grad osjećaja, kao i različitim slikovnicama koje govore o emocijama:  Daj mi pusu, Kada se bojim, Kada sam sretan i drugima. Roditelji su putem elektroničke pošte upoznati s nastojanjima odgojiteljica da djecu emocionalno ojačaju te su im proslijedile priču koju su  koristile, kao i roditeljski sastanak na temu: Emocionalni razvoj predškolske djece.

Nadalje, u sklopu projekta pričali su i priče o svom gradu. Pjevali su pjesmice Petrinjčica, Mali grad Petrinja, Glavu gore. Rasterom i drvenom olovkom nacrtali su grad razrušen potresom, a potom i grad kakav žele. Gradili su grad od kocaka, modelirali ga od gline, napravili maketu od pedagoški neoblikovanog materijala.

Dio njihovog projekta poželjeli su biti i njihovi paški prijatelji. Naime, Kako bi razveselili Loptice u teškim prilikama koje im je prouzročio potres, djeca, odgojitelji  i ravnateljica ,Dječjeg vrtića „Paški mališani“, odlučili su ih razveseliti pričama. Svako dijete je odabralo jedno dijete – Lopticu za koju je potom izabralo jednu svoju slikovnicu u koju je samo ili uz pomoć svojih roditelja ispisalo ili nacrtalo poruku. Nisu izostavili ni Kockice koje dijele zajedničku sobu, pa su i njih obradovali slikovnicom. Sve sakupljene slikovnice odgojiteljice i djeca su zapakirali i poslali na radost Kockica i Loptica, koje za mirne snove zajedno sa svojim roditeljima čitaju dobivene slikovnice.